Zbog visokih cijena plina hemijska industrija smanjuje proizvodnju. Tako je BASF smanjio proizvodnju amonijaka, ključnog sastojka AdBluea, a isto su najavili njemački SKW, te mnogi drugi proizvođači. Cijena plina je toliko visoka da se proizvodnja AdBluea ne isplati. Adblueu također raste cijena, procjena je da će ga uz sadašnje zalihe biti dovoljno u srednjoročnom razdoblju. Kupovat ćete ga skuplje, ali zasad se čini da neće biti nestašica.
Sad je zazvonilo za uzbunu u Njemačkoj, jer oko 90 posto kamiona u transportu roba koristi AdBlue. Logističke firme već upozoravaju na vjerojatnu nestašicu, a ministar prometa Anderas Scheuer povukao je prvi potez i sazvao sastanak prijevozničkih udruga s ministarstvom gospodarstva. Predlaže s formiranje državnih rezervi AdBluea.
Ako još ne znate, otopina AdBlue se koristi u vozilima s dizelskim motorima (ubrizgava se u SCR katalizatore kod Euro 5 i Euro 6 vozila te kamiona od 2008. godine) za smanjenje emisija azotnih oksida. Automobili i kamioni mogu raditi bez nje, ali kod mnogih proizvođača motori neće startati ako je rezervoar ispražnjen. Tako je riješeno softverski, ali ako radi bez AdBluea, štete za motor neće biti – samo će emisije azotnih oksida biti mnogo veće.
Još jedan problem za vlasnike dizelaša! Zbog visoke cijene plina smanjuje se proizvodnja AdBluea
AdBlue, ili urea u vodi, mjera je koja modernim dizelašima omogućuje ispunjavanje zahtjeva za emisijom izduvnih gasova. Propisi nalažu da je nemoguće voziti automobil bez AdBlue u rezervoaru! U međuvremenu, stručnjaci su upalili alarme. AdBlue će biti sve skuplji, a čak bi i mnogi automobili mogli ostati bez njega. Objašnjavamo zašto je to stvarna prijetnja.
- Svi trenutno prodani dizelaši opremljeni su sistemom selektivne katalitičke redukcije (SCR) koji zahtijevaju korištenje AdBlue
- Troškovi proizvodnje AdBluea vezani su uz cijene prirodnog plina koje mjesecima neprestano rastu
- Mnogi proizvođači ograničavaju proizvodnju AdBluea jer postaje neisplativa
- Bez pune dostupnosti AdBluea na pumpama, transportna industrija će se suočiti s ozbiljnom krizom – moderni dizelski motori neće ići bez AdBluea
Prometna industrija često je prva u krizama. Zato su njezini predstavnici posebno budni i rano upozoravaju na probleme. Raspoloženje u industriji je užasno već mjesecima, a za to postoje mnogi razlozi – ludim tempom rastu cijene goriva, nema vozača, ali i nedostatak robe za prijevoz zbog velikog pada proizvodnje, između ostalog u automobilskoj industriji. Čini se da se ovom katalogu briga pridružila još jedna: čekaju nas problemi s dostupnošću AdBluea.
Naravno, već dugi niz godina pitanje AdBluea ne zanima samo vozače kamiona, jer je većina novih dizelskih automobila u privatnim automobilima također već opremljena SCR sistemima koji smanjuju emisiju azotnih oksida, za što je AdBlue neophodan. Samo što je kod privatnih automobila riječ – ovisno o tržištu – za nekoliko do desetak posto. vozila, dok je kod kamiona koji se koriste za prijevoz robe problem gotovo 100 posto. Sistemi koji zahtijevaju punjenje AdBluea ne trebaju, između ostalog, vojna ili spasilačka vozila – što je i razumljivo, jer problemi sa SCR sistemima mogu relativno lako imobilizirati automobil.
Zašto nedostaje AdBlue? Sve zbog cijena prirodnog plina
Pa, vratimo se na početak: otkud ideja da bi AdBlue mogao ponestati i zašto su cijene ovog aditiva toliko porasle posljednjih sedmica? Uostalom, već godinama nema problema s dostupnošću AdBluea. Objašnjenje je ovdje jednostavno – krivci su neviđena povećanja cijena prirodnog plina. Međuproizvod potreban za proizvodnju AdBluea je amonijak, dok je za proizvodnju amonijaka u industrijskim razmjerima potreban metan – odnosno prirodni plin. Za proizvodnju jedne litre AdBluea potreban je 1 kg prirodnog plina. U međuvremenu, samo u razdoblju od januara do septembra 2021. evropske cijene prirodnog plina porasle su za više od 170%. i ništa ne ukazuje na kraj tim poskupljenjima – analitičari čak upozoravaju da će 2022., pogotovo ako bude hladna zima, dodatno povećati potražnju za plinom,
Učinak povećanja cijena prirodnog plina takav je da najveći evropski proizvođači AdBluea smanjuju ili čak zaustavljaju proizvodnju ovog traženog aditiva. Mnogi dobavljači isporučuju samo unaprijed ugovorene isporuke, a naftne kompanije muku muče s gomilanjem zaliha – što naravno čini tržište sve napetijim. Predstavnici prometne industrije i industrije goriva pozivaju na zajednička evropska rješenja, jer bez njih prometnoj industriji, a s njom i gotovo cjelokupnoj privredi ovisnoj o prijevozu robe, prijete daljnji problemi. Na nekim tržištima već su najavljena ograničenja kupovine AdBluea kako bi se spriječile špekulacije.
Što se dešava ako je u automobilu prazan AdBlue?
U skladu s evropskim homologacijskim propisima, vozila opremljena SCR katalitičkim redukcijskim sistemima koji koriste AdBlue za smanjenje emisije azotnih oksida moraju biti projektovana na način da se ne mogu koristiti bez AdBlue u sistemu. Bez obzira radi li se o kamionu ili privatnom automobilu, putno računalo vas unaprijed obavještava da je potrebno dopuniti tekućinu. Ako vozač zanemari prve poruke, sistem upozorava da se, primjerice, nakon 2400 km bez dolijevanja tekućine, motor ne može ponovno pokrenuti. Naravno, domet za danu zalihu AdBluea je samo procjena – jer potrošnja ove tekućine uvelike ovisi o uslovima vožnje. Ako vam tokom vožnje ponestane AdBluea, motor će prijeći u hitni način rada, ali s vrlo ograničenim performansama bit će moguće nastaviti vožnju.
Koliko AdBluea troše automobili?
Ovisi o uslovima vožnje, konfiguraciji sistema i standardu emisije automobila. Potrošnja AdBluea je u pravilu od 1-2 do cca 10 posto potrošnja dizel goriva. U brojnim dizelašima s “varljivim” softverom potrošnja AdBluea bila je nesrazmjerno niska, rezervoar od nekoliko litara bio je dovoljan za desetke hiljada kilometara vožnje – nakon akcija opoziva i učitavanja softvera koji je zapravo forsirao rad sistema za čišćenje ispušnih plinova, povećana potrošnja.
AdBlue je otopina uree, od čega dvije trećine čini voda. Preparat se smrzava na oko minus 11 Celzijevih stepeni, pa da bi sustav radio zimi, mora se zagrijati. Budući da je AdBlue korozivno sredstvo, većina komponenti sistema mora biti izrađena od plastike. Osim toga, ako se AdBlue smrzne, čak i nakon zagrijavanja ne vraća se u potpunosti u početno stanje: proces kristalizacije u praksi nije potpuno reverzibilan, stoga se kristali uree skupljaju u spremnicima, a sama tekućina ima nižu koncentraciju aktivne tvari, što ga čini još sklonijim smrzavanju. Taloženi kristali mogu oštetiti komponente sistema.
Kako se vozači ne bi riješili SCR sustava iz svojih automobila, njihov rad prati elektronika u vozilu, koja u novim modelima ima i funkciju javljanja podataka proizvođačima. Osim toga, službe za kontrolu kamiona (policija, razne vrste pregleda) opremljene su opremom koja omogućuje dijagnostiku sistema na cesti – vodi se rat između kreatora “zaobilaznica” i kontrolora.
Isplati li se kupiti zalihu AdBluea?
Skladištenje AdBluea nije tako jednostavno. Svakako, to se ne smije činiti ako rezervni mjehur s tekućinom namjeravate nositi u prtljažniku ili ga, primjerice, spremiti na balkon. AdBlue ne podnosi temperaturne fluktuacije, niske temperature i djelovanje UV zraka. Tekućina se može čuvati na tamnom mjestu na umjerenoj temperaturi – u takvim uslovima rizik od taloženja kristala uree iz ambalaže bit će minimalan.
Kako napuniti razinu AdBluea u automobilu?
Kamioni imaju rezervoare kapaciteta od nekoliko desetaka pa čak i preko 100 litara Adbluea – tekućina se u njih ulijeva iz dozatora na stanicama ili iz velikih bačvi. Na pumpama možete kupiti i manja pakiranja, npr. od 1 litre, ali i od 5-10-20 litara. Što je pakiranje manje, to je cijena litre naravno viša, a razlike mogu biti gigantske. Problem s malim pakiranjima je i to što elektronika u vozilu obično ne bilježi malo punjenje od 1-2 litre – čak i nakon punjenja još uvijek možemo dobiti obavijesti da u sistemu nema dovoljno tekućine, au ekstremnim slučajevima, mogućnost pokretanja može biti blokirana čak i kada u rezervoaru još uvijek ima puno tekućine. U mnogim modelima računalo pokazuje minimalnu i maksimalnu količinu tekućine koja se može dodati u rezervoar































