Prema najnovijem istraživanju američke neprofitne organizacije Consumer Reports, plug-in hibridni automobili (PHEV) su pokazali izrazito nisku razinu pouzdanosti, prijavljujući čak 70-80% više problema od klasičnih automobila na benzin. Ovi podaci su mnoge iznenadili, posebno jer su konvencionalni hibridi, poput Toyote Prius, oduvijek bili sinonimi za pouzdanost. Što stoji iza ovog paradoksa i zašto su automobili koji kombiniraju dvije tehnologije upravo oni koji najčešće vraćaju vlasnike u servis?
Dupla tehnologija, dupla mogućnost kvara
Ključni problem plug-in hibrida leži u njihovoj osnovnoj koncepciji. Dok klasični hibridi koriste električni motor kao pomoć klasičnom benzinskom motoru, plug-in hibridi su zapravo dvije cjelovite mašine u jednom vozilu. Oni imaju potpuni benzinski motor s mjenjačem, ispušnim sistemom i pumpom za gorivo, ali također imaju i potpun električni pogon s velikom baterijom, elektromotorom i kompleksnim hardverom za punjenje.
Ove dvije kompleksne cjeline moraju besprijekorno komunicirati putem sofisticiranog softvera koji upravlja kada će se koja komponenta aktivirati. Svaki od ovih sistema ima desetine kritičnih komponenti, a što više komponenti, to je veća statistička vjerovatnoća da će nešto otkazati.
Zašto su klasični hibridi postavili standard?
Usporedba s klasičnim hibridima je ključna da bismo razumjeli dilemu plug-in hibrida. Hibridna tehnologija, kakvu koriste Toyota i Honda, razvijena je i usavršavana tokom više od 25 godina. Modeli poput Toyote Prius su prošli kroz više generacija, gdje su svi “dječji bolesti” tehnologije već davno otklonjene.
Ovi automobili ne teže da budu električni; oni teže da budu što efikasniji benzinci. Njihove baterije su manje, sistem punjenja je jednostavan (punjenje samo kroz kočenje i motor), a interakcija između elektromotora i benzinskog motora je vrlo jednostavna i predvidljiva. Zbog toga su klasični hibridi u istom istraživanju Consumer Reportsa pokazali 15-26% manje problema od klasičnih benzinskih automobila, postavljajući standard za pouzdanost.
Problem “premlade” tehnologije
Plug-in hibridi su relativno nov fenomen na tržištu. Za razliku od zrele hibridne tehnologije, PHEV sustavi se još uvijek nalaze u fazi brzog razvoja i učenja. Proizvođači eksperimentiraju s različitim konfiguracijama, kapacitetima baterija i softverskim rješenjima.
Ova dinamika dovodi do situacije gdje prve generacije mnogih PHEV modela imaju značajne probleme s pouzdanošću.
Primjer za to je Mitsubishi Outlander PHEV, čija je prva generacija bila izložena brojnim kritikama zbog problema s baterijom i softverom, dok su kasnije generacije pokazale značajno poboljšanje.
Što znači za budućnost i za kupce?
Podaci Consumer Reportsa ne znače da su svi plug-in hibridi loši ili da će se svaki pokvariti. Oni ukazuju na trend da je ova kategorija trenutno najizloženija problemima zbog svoje inherentne složenosti i relativne novine.
Za potencijalne kupce, ovo istraživanje je vrijedan podatak koji treba uzeti u obzir. Prije odluke o kupnji plug-in hibrida, posebno polovnog modela, ključno je detaljno istražiti pouzdanost tog specifičnog modela i generacije. Forumi vlasnika i nezavisna istraživanja pouzdanosti mogu dati realnu sliku o čestim kvarovima.
S druge strane, proizvođači su svjesni ovog problema i ulažu velike napore da povećaju pouzdanost svojih PHEV modela. Kako tehnologija sazrijeva i proizvođači stječu iskustvo, očekuje se da će se pouzdanost plug-in hibrida približiti, a možda jednog dana i nadmašiti, pouzdanost klasičnih hibrida.
Za sada, ako vam je najvažnija karakteristika automobila dugoročna pouzdanost i niski troškovi održavanja, klasični hibrid ili čak dobro poznati benzinski automobil mogu biti sigurniji izbor od najnovijeg plug-in hibrida.
