Postoje ljudi koji se, imajući određenu svotu novca, pitaju hoće li za njega kupiti novi automobil iz salona ili je možda bolja opcija nešto polovno, ali definitivno više klase. Druga opcija može biti prilično loša ideja tj. što je automobil ekskluzivniji, to je gore,
Svako od nas je vjerovatno nekada naletio na diskusije o odabiru automobila na webu. Živahni komentari gotovo se uvijek pojavljuju na teme poput: kupiti novu Fabiju ili polovnu A-šesticu? Nova Insignia ili polovni BMW serije 7?
U većini ovih slučajeva stvar je vrlo jednostavna. Ispitivači ne uzimaju u obzir da viša klasa automobila (i u smislu pripadnosti određenom segmentu i u pogledu prestiža marke) znači jedno: eksponencijalni porast u troškovima usluge. Tome dodamo činjenicu da se razmatranja često tiču 10 ili 15 godina starih luksuznih i sportskih automobila, a troškovi se tada počinju gomilati kao popis obveza nakon povratka s odmora.
No, trošak upravljanja petnaestogodišnjim Mercedesom S klasa ipak nije toliko zastrašujući. Sve je relativno. Naravno, usluga desetak godina stare limuzine može rezultirati ubrzanim sijeđenjem kose pri pogledu na račun, ali šta je sa superautomobilima?
Iz nepoznatih razloga u društvu postoji uvjerenje da što je automobil stariji, to je njegovo servisiranje jeftinije. Možda je to istina neko vrijeme, kada završite s korištenjem ovlaštenih servisa i počnete koristiti usluge nezavisnih automehaničara, ali ne uvijek. Pravilo je jednostavno: želite da se automobil vozi što udobnije i sigurnije što je duže moguće, nemojte žaliti ni feninga, jer će se svaka ušteda na servisiranju osvetiti. A vlasnici starijih superautomobila veoma često nemaju priliku nabaviti ni kineske zamjenske dijelove, jer ih jednostavno nema. Mislite li da servis ovakvog Mercedes SLR McLarena ovoliko košta samo zato što je vozilo staro. Ni pod razno!
Mercedes SLR McLaren – koliko košta servis?
Reći puno znači isto kao ne reći ništa! To savršeno ilustruje primjer automobila koji je opisao Motor1.com , a koji je kao nov kupila Paris Hilton (moram priznati da sam potpuno zaboravio na njegovo postojanje i evo ga) već davne 2006. godine za 463 hiljade dolara. Tokom nedavne aukcije promijenio je vlasnika za 180.000 dolara (toliko košta novi Porsche 911 Turbo u SAD-u s nekoliko manjih dodatnih opcija), ali to je tek početak rupe bez dna. Napokon, poznato je da se polovni automobil nakon kupocine mora odvesti mehaničaru, npr. barem da vam zamjene ulje, zar ne?
To je istina. Problem je u tome što ako ovaj mehaničar pronađe još nekoliko sitnica i još jedno ili dva ozbiljnija problema, račun može iznositi … gotovo 35,000 dolara.
Da vidimo: sam pregled SLR-a iznosi 2.105 dolara, a nove baterije 1.350 dolara. Jednaki su troškovi novih kočnih crijeva, na kojima je služba insistirala na zamjeni. Za ovih 1700 dolara. za senzore pritiska u gumama, 1.250 dolara za kanale za hlađenje kočione čeljusti (i mislio sam da se nekako istrošio …), 2220 dolara. za pumpu servo upravljača. Plus još 8,170 dolara. za nekoliko gluposti poput oštečenja jednog od uređaja, polovnu felgu, jer je jedna od felgi montiranih na automobilu oštećena. Ukupno račun za dovođenje Mercedesa u red iznosi 34.565 dolara, odnosno preko 53,000 maraka. A u tom iznosu nije bilo novih pločica (3000 dolara) i kočionih diskova (20 000 dolara). I to je sasvim normalan i standardan trošak za automobile ove klase, bez obzira na njihovu dob. Hvala lijepa, hoćete li usluge servisa platiti karticom ili u kešu, ili ste se možda ipak odlučili za novu Toyotu sa 10 godina garancije.
