Bosna i Hercegovina je jedina evropska zemlja u kojoj nije dostupan jedinstveni evropski broj 112 za hitne slučajeve. To značajno usporava i komplikuje akcije spašavanja, ne samo pojedinačne, nego i one u vanrednim situacijama poput poplava i požara. I jedinstveni broj 112 je postao političko pitanje.
Čitav niz prirodnih nesreća, uglavnom katastrofalnih poplava i sniježnih oluja, ali i nekoliko potraga za izgubljenim osobama, pokazao je svu pogubnost činjenice da Bosna i Hercegovina nema jedinstveni broj za hitne slučajeve 112, kakav postoji u ostalim evropskim zemljama. Potraga za mladićem s poteškoćama u razvoju Seminom Bradićem, koji se prvog dana marta izgubio u okolini Travnika, samo je posljednji u nizu takvih slučajeva – kasnila je zbog zamršenog niza procedura i nadležnosti i dovela stotine ljudi u poziciju da tragaju za njim na neuporedivo širem terenu u neprohodnim područjima planine Vlašić, požalio se medijima, bespomoćno šireći ruke, direktor Uprave civilne zaštite Federacije BiH Fahrudin Solak: „Ta informacija odmah bi se znala jer bi to bilo zaprimljeno u operativni centar. Tada bi se mogao i veliki broj ljudi angažirati, a ovako, sve je svedeno na male lokalne zajednice, koje onda ne znaju ni šta treba da urade.“
Republika Srpska ne pristaje na uvođenje jedinstvenog broja
Broj 112, dostupan u svim evropskim zemljama, u Bosni i Hercegovini zakonski nije uspostavljen jer institucije Republike Srpske ne prihvataju zakon o njegovom uvođenju pod izgovorom da se na taj način ovlasti, koje po Dejtonskom sporazumu pripadaju tom entitetu, prenose na državu. Iako stručnjaci upozoravaju da takav stav ima pogubne posljedice za akcije u kriznim situacijama, direktor Uprave civilne zaštite Republike Srpske Mile Međed kaže da se akcije mogu izvoditi samo u zakonski propisanim okvirima: „Sistem zaštite i spasavanja je u isključivoj nadležnosti entiteta, a samim tim i Republike Srpske i svaka diskusija na nivou Bosne i Hercegovine je suvišna.“
Službe ponekad satima čekaju odobrenje za akciju
Komplikovan splet procedura i nadležnosti, prema kojem na državnom nivou ne postoji zajednička operativna institucija, civilna zaštita i gorska služba spašavanja su na entitetskom, a vatrogasci i hitna pomoć na nivou lokalnih zajednica, i najjednostavnije izazove pretvara u nepremostive prepreke. Čak i u najtežim situacijama, poput poplava koje su Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina pogađale nekoliko puta, spasilačke i druge službe ponekad satima čekaju odobrenja i naloge da bi stupile u akciju. Kako to u praksi izgleda, svojevremeno je, poslije velikih poplava 2014. godine građanima pojasnio tadašnji načelnik Gorske službe spašavanja Adnan Podžo: „Dok ljudi sa terena, koji su unesrećeni, zovnu, pa dok se obavijesti policijska uprava, pa dok se dobije sve potrebno da se krene, to je poprilično spora procedura, koja bi se sigurno sa centrom 112 ubrzala. Gorska služba, hitna pomoć, vatrogasci, upotreba helikoptera ili bilo šta drugo taj način bi sigurno puno brže mogla da se riješi.“
Broj ujedinjuje Evropu, razjedinjuje Bosnu i Hercegovinu
Uvođenje jednistvenog broja za hitne slučajeve u nekoliko navrata bilo je na dnevnom redu parlamenta Bosne i Hercegovine, ali svaki put je odbijeno uz istovjetno obrazloženje da je, kako kaže zastupnica Dušanka Majkić, riječ o nezakonitom prenosu nadležnosti: „To bi značilo da je to početak otimanja nadležnosti za cijeli sistem civilne zaštite i prenos na Bosnu i Hercegovinu.“
Zanimljivo je da to nije jedinstveni stav političkih krugova iz Republike Srpske. U svom mandatu, koji je na isteku, ministar sigurnosti Dragan Mektić, koji je takođe funkcioner iz tog entiteta, zalagao se za stvaranje zakonskih, organizacionih, tehničkih i drugih pretpostavki za uvođenje broja 112 na području Bosne i Hercegovine: „Ništa se iz Banjaluke, iz Doboja, iz Teslića, odakle god hoćete, neće prenijeti na Sarajevo, samo što ćemo biti u sistemu jedinstvenog evropskog broja. Ja zaista ne mogu da shvatim jednu tu priču ili je problem u nečemu drugom.“
Tako je broj koji je ujedinio Evropu, još jednom razjedinio Bosnu i Hercegovinu. Iako stručnjaci tvrde da ne postoji nijedan razlog da to bude političko pitanje, zbog ovakvog sistema zaštite i spašavanja, u svakoj kriznoj situaciji žrtve su, kao i obično, građani.
