Koji automobil si realno možete priuštiti?

Postoji puno internetskih stranica, što na engleskom, što na njemačkom jeziku, čiji autori savjetima i različitim kalkulatorima nastoje pomoći svojim posjetiocima odgovoriti na pitanje: koji automobil si realno mogu priuštiti?
To je civilizacijama zapadnije od naše sasvim uobičajeno pitanje. Čvrsto, s dvije noge na tvrdoj zemlji, staviti na papir sve dohotke i rashode, staviti nešto sa strane i ostatak, ako ga bude, namijeniti kupovini automobila. Istina je da nekima ostane taman za nove cipele i mjesečnu kartu u gradskom prijevozu, no bolje i to nego zbog zablude o vlastitim finansijskim mogućnostima postati žrtvom galopirajućih troškova posjedovanja automobila.
Mogu li si uopšte priuštiti automobil koji želim kupiti? Čini se da BiH građani ili ne mare ili su postali toliko vješti u baratanju budžetom da im je računica kristalno jasna i bez on-line kalkulatora. Kako uopšte odrediti koji automobil možemo kupiti s obzirom na finansijsku situaciju? Jasno je da pri kupovini automobila postoji i emocionalni faktor koji je kod nas Bosanaca, očito, vrlo izražen. Strast za određenom markom automobila, želja da zadivimo, da kupovinom automobila kupimo ulaznicu u više društvene slojeve, samo su neki od razloga zbog kojih smo skloni kupiti automobil iznad svojih mogućnosti.
S plaćom 2.000 KM mjesečno opterećenje 200 KM
Ključno pitanje je koji automobil kupiti, a da zadržimo financijsku slobodu, tj. da i dalje zarađujemo dovoljno za pokrivanje životnih troškova, ali i štednju za trenutke životne neizvjesnosti. Ljudi su se sad umjesto novih orijentirali na kupovinu korištenih automobila zbog neizvjesnosti i straha od gubitka posla i prihoda. Uz to, značajan teret je skupo gorivo što kod mnogih dostiže i iznos mjesečne kreditne rate za auto. Tome treba dodati i troškove registracije auta, a o servisiranju da i ne govorimo. U svakom slučaju, posjedovanje automobila postalo je značajno opterećenje za kućni proračun. No jedan broj ljudi mora shvatiti da ne mogu imati automobil dok njihovi prihodi ne postanu veći ili da se moraju zadovoljiti skromnijim novim automobilom, što nama kao narodu teško pada jer se volimo pokazivati. To je, inače, obilježje naroda koji još nisu prošli fazu potrošačkog mentaliteta u svojem razvoju.
Proučavajući američke portale i čitajući izjave njihovih ekonomskih stručnjaka naići ćete na tvz. pravilo 20/4/10. Prema tom pravilu, želite li zadržati finasijsku slobodu, učešće pri kupovini automobila mora iznositi najmanje 20% njegove vrijednosti, vrijeme trajanja leasinga ili kredita najviše 4 godine, a osnovni troškovi posjedovanja automobila (rate, registracija, osiguranje) moraju biti manji od 10% ukupnih mjesečnih primanja.
Najviše 36% prihoda opterećeno kreditima
Ekonomski stručnjaci američkog magazina Consumer Reports također naglašavaju važnost zadržavanja finansijske slobode. Prema njihovim izračunima, od mjesečnih bruto prihoda najviše 36% bi nam smjelo biti opterećeno kreditnim i drugim različitim dugoročnim obvezama. Tu spadaju stambeni kredit ili najamnina, autokredit, dugovi po kreditnim karticama, troškovi kamata na dopušteno prekoračenje po tekućem računu, ali i mjesečne premije za životno osiguranje, dopunsko zdravstveno osiguranje itd. Sve u svemu, računica je vrlo individualna i informativna. Teško je govoriti o pravilu jer su finansijske prilike svakog od nas drugačije, no možemo zaključiti kako voziti automobil u skladu sa svojim mogućnostima znači zarađivati dovoljno da pokrijemo sve osnovne troškove života i troškove posjedovanja automobila, te uz to štedimo. Izostaje li štednja u cijeloj priči na račun posjedovanja automobila, vrijeme je da preispitamo svoju kupovinu.

Izvor