Koje su najčešće zablude vezane za garanciju na automobil?

Garantni rokovi možda nemaju prodajnu i marketinšku snagu dizajna automobila, imidža ili akcijske cijene, no daleko od toga da ne mogu biti prevaga i dobar argument za kupnju. Šta ustvari dobivamo garancijom? Ukratko, ugovornu i zakonsku obvezu da će u garantnom roku svaki kvar ili nedostatak na automobilu koji nije izazvan nepažnjom ili neodgovarajućim rukovanjem korisnika biti otklonjen na trošak proizvođača ili prodavača u punom iznosu. Sadržaj, opseg garancije, kao i izuzeća razlikuju se od proizvođača do proizvođača i preporučljivo ih je dobro proučiti prije kupovine automobila. U praksi rijetki to čine jer se obično radi o podugačkom tekstu, na mjestima pisanom teško čitljivim slovima i suhoparnim pravno-tehničkim jezikom. Kao da je jedini cilj da potencijalni čitatelj odustane od čitanja ne dovršivši naslov. Manevarski prostor koji ostavlja pravna regulativa omogućuje prodavačima ovakve i brojne druge dosjetke, no to ipak ne znači da će kupac ostati zakinut. U konačnici, cilj je zadržati kupca te su zato proizvođači i prodavači spremni učiniti i malo više od onoga što propisuju garantni uslovi. To podrazumijeva poštovanje određenih pravila igre koja sami nameću, a koja nisu uvijek i sasvim u skladu sa zakonskom regulativom. Sreća za prodavače je da većina kupaca ne zna dovoljno o svojim pravima pa ni ne prepoznaju trenutak kad su im uskraćena. Također, treba priznati kako sporne situacije ne nastaju samo zbog želje prodavača da izigra kupca. Često su uzrok nesporazuma nerealna očekivanja kupaca i pogrešno shvaćanje garantnih uslova. Koje su najčešće zablude vezane uz garantne rokove, donosimo u nastavku teksta.
1. Tvornički garantni rok odnosi se na sve dijelove automobila
Ovo je jedna od najčešćih zabluda kad je riječ o garancijama. Općenito gledano, dijelovi koji se pokvare uslijed prirodnog trošenja zbog upotrebe nisu obuhvćeni garancijom. Koji su to dijelovi? Svi. Znači li to da nam proizvođač može osporiti garanciju na praktično svaki dio automobila? Ne. Razlika je što se neki troše brže, a neki sporije. Ako nakon godine dana otkažu elektropodizači prozora, jasno je da uzrok nije prirodno trošenje, nego najvjerojatnije tvornička pogreška. S druge strane, kočni diskovi, pločice, kvačilo, metlice brisača ili sijalice u farovima dijelovi su koji se ubrzano troše upotrebom automobila i na njih je garantni rok bitno skraćen. Unatoč tome, i takve se dijelove može reklamirati nakon isteka njihova garantnog roka, no pri tome treba biti objektivan i realan. Je li kvar doista posljedica pogreške proizvođača ili načina upotrebe vozila? Proizvođači će priznati garanciju na ove dijelove isključivo ako se dokaže da je nastali problem posljedica tvorničke pogreške. Problem je kako to dokazati.
2. Istekom tvorničke garancije gubi se mogućnost nadoknade troškova popravka u cjelokupnom iznosu
Istina je da istekom garantnog roka prestaju važiti ugovorne obveze prodavača i prodavač nije dužan, zakonski gledano, platiti ni marke za bilo kakav popravak na automobilu. U praksi to ipak nije tako. Činjenica jest da ovisite o dobroj volji prodavača/proizvođača i svojoj upornosti. Ako smatrate da je nastali kvar odgovornost proizvođača, obratite im se sa zahtjevom za naknadu troškova popravka. Ako je riječ o vozilima kojima je nedavno (npr. do godine dana) istekao garantni rok, velika je vjerojarnost da će pokriti troškove popravka, ponekad i u punom iznosu. No to je njihova dobra volja. Kako ih udobrovoljiti? Tako da redovno održavate automobil u njihovoj mreži, a ne može odmoći ni ako ste vlasnik još kojeg automobila iste marke. U konačnici sve ovisi koliki budžet ima prodavač za pokrivanje dobrovoljnih popravaka i koliko se zauzme kod nadležnog odjela samog proizvođača. Nije naodmet zaprijetiti s nadležnim institucijama, kao i s izravnim obraćanjem prozvođaču.
3. Za dio koji je zamijenjen ili popravljen u garantnom roku garantni rok počinje teći ponovno
Zakonski gledano, to bi trebalo biti tako, no u praksi često nije. S obzirom na to da snose troškove popravka u punom iznosu, proizvođači ne produžuju garantni rok za dio koji su ugradili ili popravili u garantnom roku. Konkretno, dan prije isteka primjerice trogodišnjee garancije pokvari se kontrolna jedinica motora i potrebno ju je programirati. Ako se kvar ponovi za godinu dana, više nećete imati pravo na besplatan popravak jer je garancija na vozilo isteklo. To je stvar slobodnog tumačenja zakonske regulative, tačnije Zakona o obveznim odnosima koji kaže da garantni rok počinje ponovno teći samo ako je određeni dio automobila zamijenjen ili bitno popravljen. U slučaju manjeg popravka garantni rok se produžuje onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe automobila. E sad, je li programiranje mali popravak ili je time bitno promijenjena kontrolna jedinica? Rasprava bi mogla potrajati.
4. Proizvođač/prodavač daje garanciju na određeni dio izvan garantnog roka bez obzira na to tko snosi troškove njegova popravka – kupac ili prodavač/proizvođač
Ovo se pitanje veže uz dobru volju proizvođača da nadoknadi troškove popravka u punom ili većinskom iznosu izvan garantnog roka. Na primjer, pokvario se turbopunjač izvan garantnog roka. Proizvođač dobrom voljom preuzme na sebe troškove novog turbopunjača i njegove izmjene. Vi sretni odlazite iz servisa, no nakon osam mjeseci turbopunjač se opet pokvari. Vraćate se u servis računajući da na nedavno ugrađeni turbopunjač imate garanciju, no ispostavi se drugačije. Garancije nema. Zašto? Zato jer je proivođač preuzeo na sebe troškove popravka. Iako se popravak po dobroj volji ponekad može učiniti kao dobro rješenje, razmislite o participaciji u cijeni popravka. Time ćete ostvariti pravo na garanciju, a to se možda u konačnici pokaže kao isplativija odluka.
5. Garanciju gubite održavanjem automobila izvan mreže ovlaštenih servisa
Izvođenje radova redovnog održavanja i popravaka dijelova koji nisu obuhvaćeni garancijom (redovna izmjena ulja, kočnica, filtra itd.) u ovlaštenim servisima gotovo je neizostavan uslov svakog garantnog ugovora. To je elegantan način kako osigurati posao servisu u sljedećih nekoliko godina. Glavni argument kupaca protiv takve odredbe jest cijena usluge u ovlaštenim servisima i logično je pitanje u kakvoj su uzročno-posljedičnoj vezi izmjena ulja u neovlaštenom servisu i zbog toga odbijena reklamacija na vjetrobransko staklo? Pogreška proizvođača je pogreška proizvođača bez obzira na to gdje mijenjali ulje i filtre. Ovakvim postupanjem se narušava ravnopravno tržišno natjecanje, a da je riječ o ozbiljnoj stvari, potvrđuje i Evropska komisija kroz svoje smjernice koje regulišu područje prodaje i servisiranja motornih vozila i distribucije rezervnih dijelova. U tim smjernicama stoji kako je obveza održavanja automobila u ovlaštenoj mreži kao uslov zadržavanja garancije zapravo zloupotreba garancije od strane prodavača/proizvođača. Drugim riječima, niste obavezni obavljati uljne servise u ovlaštenim servisima, no u spornim situacijama morati ćete dokazati da je ulje promijenjeno i da je korišteno ono koje odgovara specifikacijama propisanim od strane proizvođača. Iste smjernice kažu kako prodavač/proizvođač može odbiti postupiti po garanciji utvrdi li da su okolnosti koje su dovele do kvara uzročno povezane s činjenicom da je kupac održavao vozilo u neovlaštenom servisu. Konkretno, u neovlaštenom servisu promijenite zupčasti remen koji pukne i uništi motor. Ako se utvrdi da je ugrađeni remen neodgovarajuće kvalitete ili je ugradnja izvedena nestručno, proizvođač ima pravo odbiti popravak prema garantnim uslovima. Također, ne održavate li automobil u ovlaštenom servisu, u pravilu možete zaboraviti na dobrovoljne popravke proizvođača poslije isteka garantnog roka. Izbor je na vama.



Izvor