Kako emisioni standardi diktiraju koje automobile možete kupiti, a koje ne?

Šta nas čeka u skorijoj budućnosti? Emisioni standardi zapravo upravljaju korporacijama i određuju koji automobili će se nuditi na tržištu. Već u ovom trenutku, mnogi motori su isključeni iz ponude kako bi korporacije zadovoljile nove propise.
Od 1. januara 2020. svi novi automobili koji se prodaju u Evropi bit će u skladu s Euro 6D-Temp emisionim standardom. Proizvođačima se nameće obveza da prodaju automobile čija prosječna emisija CO2 po km iznosi 95 g CO2 / km. Upravo iz tog razloga početkom godine neki dobro poznati motori su nestali iz ponude mnogih proizvođača. I zbog toga se proizvođači usmjeravaju na prodaju električnih ili hibridnih automobila.
Takav zadatak nije nimalo lagan. U 2018. godini prosječna emisija CO2 prodanih automobila u Evropi iznosila je 120,5 g/km. Ako bi taj prosjek ostao do 2020., proizvođači bi morali platiti prosječno 2.422,5 eura za svaki prodani automobil. Zato su izbacili motore koji ispuštaju najviše CO2. Prijetnja velikim novčanim kaznama izgleda djeluje.
Također je važno zapamtiti da je od septembra 2019. uveden WLTP testni postupak (mjeri potrošnju goriva i štetne emisije) dopunjen postupkom RDE, tj. Mjerenjem emisija ispušnih plinova u stvarnom cestovnom prometu, a ne samo u laboratorijskim uslovima testiranja. Kao rezultat, WLTP odražava stvarnu potrošnju goriva i emisiju mnogo tačnije nego prethodni NEDC postupak.
Međutim, to nisu jedine zakonske izmjene koje ne dopuštaju proizvođačima da mirno spavaju. Riječ je o planovima za budućnost. Predstavnici Evropske komisije, Evropskog vijeća i Evropskog parlamenta dogovorili su smanjenje prosječne emisije ugljičnog dioksida iz novih putničkih vozila za 15%. do 2025. (standard euro 7), te smanjenje za dodatnih 37,5 posto do 2030. Tim se aktivnostima postižu međunarodni ciljevi utvrđeni Pariškim sporazumom COP21.
Šta kažu Kina i ostatak svijeta?
Što se tiče emisionih standarda i postupaka ispitivanja, ostatak svijeta se izdvaja od Starog kontinenta, iako se promjene ne događaju samo u Evropi. U Kini se još vijek koriste propisi evropskih i američkih proizvođača.
Također je vrijedno napomenuti da se u Kini najveći udio potpuno električnih vozila projicira na 2030. godinu. Oni će činiti 32 posto. cijelog tržišta. Zanimljivo je da će automobili opremljeni Mild Hybrid sistemima imati značajan udio u ukupnoj populaciji vozila (37 posto). Ovi tzv “meki hibrid” u kojem jedinica za sagorjevanje podržava mali električni motor koji djeluje kao alternator i pokretač pomoću 48V instalacije. E-motor može, na primjer, podržati normalan motor prilikom pokretanja ili ga isključiti kada se automobil kreće. Većina proizvođača obično navodi da Mild Hybrid smanjuje potrošnju i emisiju goriva za oko 10 posto, iako neki izjavljuju čak i veće prednosti.
Zauzvrat, priključni hibridi (plug-in-hybrid) imati će samo 7 posto. udjela. To su puno napredniji sistemi s moćnim elektromotorom i velikom baterijom koja se može napuniti iz utičnice (otuda i naziv). Elektromotor je u mogućnosti voziti automobil samostalno, a većina hibrida ove vrste prelazi do 50 km u čisto električnom načinu rada. Bez pokretanja motora s unutrašnjim sagorjevanjem.
Do 2030. restriktivni emisioni standardi predviđaju pad na nulu udjela vozila opremljenih klasičnim pogonima. Zauzvrat, sistem Mild Hybrid dobit će značajnu prednost (39 posto), dok će električni automobili činiti 22 posto, a priključni hibridi 13 posto.
Amerika je najgora na ovoj ljestvici. Očekuje se da će 2030. automobili opremljeni klasičnim pogonima činiti 68 posto, potpuno električna vozila imat će 9 posto, a Mild Hybridi oko 8 posto. Dakle, može se reći da se najveći razvoj električnih vozila očekuje u Kini, zauzvrat će u Evropi dominirati blagi hibridni sistemi. U ovoj utrci za bolje klimatske uslove najgora je Amerika koja se nekad smatrala pokretačem svih pozitivnih promjena.
Paralelno s razvojem električnih automobila, u toku su i radovi na drugim oblicima elektromobilnosti. Govorimo uglavnom o razvoju vodikovih goriva. I Kina i Japan imaju ambiciozne planove za hidrogenaciju prometa. Diverzifikacija izvora pogona vozilima omogućit će im da postanu nazavisni o jednoj tehnologiji, a dugoročno će to olakšati ispunjavanje zahtjeva standarda o emisiji vozila. Osim toga, ako se novi „ekološki“ trendovi na tržištu uspješno usvoje u Aziji i Sjedinjenim Državama, prije ili kasnije oni će također imati ulogu u Evropi.
Na temelju gore navedenih podataka, može se predvidjeti da će u narednim godinama doći do značajnih promjena u automobilskoj industriji. Dominacija klasičnih pogona više neće biti. Ovo je rezultat sve strožijih emisijskih standarda. Pitam se, međutim, koji će pogon zaista dominirati na tržištu.
Do 2030. godine svaka regija svijeta imat će drugačiji procenat kada je u pitanju udio pojedinačnih pogona u ukupnoj prodaji. Elektrifikacija je očiti pravac, ali ne i jedini koji se razvija. Borba za dominaciju nad tržištem nakon smrti motora s unutrašnjim sagorijevanjem tek počinje.