Automobili i zagađenje vazduha – kako riješiti ovaj problem?

Automobilski izduvni gasovi ne predstavljaju najdominantniji vid zagađenja u Bosni i Hercegovini, ali je on isuviše prisutan, pogotovo u gradovima, da bismo ga ignorisali.
Zagađenje vazduha postaje tema broj jedan tek kada reaguju naša čula – čulo vida i čulo mirisa. Sezoona grijanja i specifični vremenski uslovi doveli su do toga da zagađenje ovih nedelja možemo da vidimo i osjetimo. Tek tada su se upalili alarmi.
Ipak jedan vid zagađenja prisutan je u gradovima preko cijele godine, čak i onda kada ga ne primjećujemo neposredno a uzrok smo gotovo svi mi, odnosno svi mi koji posjedujemo i vozimo motorna vozila. Neko manje, neko više… A žrtve smo bukvalno svi koji udišemo takav vazduh.
Prije nego što vlasnici automobila skoče i pobune se kako oni nisu ni približno najveći zagađivači, da odmah razjasnimo da ćemo se u tekstu ograničiti samo na taj vid zagađenja jer se mi bavimo samo automobilima.
Zagađenje izazvano loženjem uglja – u termoelektranama ili u privatnim kućama, kao i ostali tipovi zagađenja vazduha tema su nekog drugog teksta i nekih drugih istraživačkih medija.
Prema podacima Međunarodnog savjeta za čist transport (ICCT), u globalnom zagađenju vazduha drumski saobraćaj učestvuje sa skoro 20%, što i nije tako malo. Treba takođe imati u vidu da je najveći dio ovog zagađenja koncentrisan u gradskim sredinama, gdje opet živi najveći broj ljudi, pa je “specifična težina” štetnosti izduvnih gasova motornih vozila znatno veća od proste računice na papiru.
Razvijeni svijet je prepoznao ovaj problem i kombinovanim metodama radi na njegovom smanjenju i, kao krajnjem cilju, potpunom neutralisanju. Pritom ne mislimo samo na Zapad – problem zagađenja vazduha ozbiljno su shvatili i u Kini, gde se takođe preduzimaju mjere za njegovo rješavanje.
Činjenica da su za to potrebna velika novčana sredstva ne oslobađa Bosnu i Hercegovinu, kao relativno siromašno društvo, odgovornosti za nedjelovanje. Manjak novca jeste otežavajući faktor, ali čini se da su još veće prepreke nedostatak svijesti kod stanovništva, nedostatak volje da se počne sa rješavanjem ali prije svega nedostatak sistemskog rešenja i njegove striktne primjene.
Sa čime se danas suočavamo
Dok se zemlje Zapadne Evrope uvođenjem strožih zakona i mjera zabrane kretanja u užim centrima velikih gradova postepeno rješavaju automobila sa motorima starijih generacija, podstičući istovremeno kupovinu ekološki prihvatljivijih vozila (sa “plug-in” hibridnim i električnim pogonom) i razvijajući infrastrukturu električnih punjača, čini se da Bosna i Hercegoina u tom pogledu ne da tapka u mjestu, već i nazaduje.
Nizak životni standard i zastarjeli propisi koji regulišu uvoz polovnih vozila, kao i nedostatak kontrole izduvnih gasova na tehničkom pregledu, te izostanak oporezivanja najvećih zagađivača i slaba kontrola naplate takozvane “ekološke takse” prilikom uvoza polovnjaka – uzimaju svoj danak.
Prema podacima BIHAMKA na dan 31. decembra 2018. u Bosni i Hercegovini bilo je registrovano milion i 64.130 motornih vozila, što u odnosu na 2017. godinu predstavlja povećanje od 43.010 ili 4,21 posto.
U Federaciji Bosne i Hercegovine je u 2018. registrovano 646.999, u republici Srpskoj 382.989 i Distriktu Brčko 34.233 motorna vozila.
Najveći broj – više od 916.000 su putnička ili osobna vozila, potom slijede teretna vozila kojih ima blizu 89.000. Registrovano je više 31.000 priključnih vozila, blizu 15.200 motocikala i mopeda, 6.000 traktora, skoro 4.500 autobusa i nešto više od 1.500 radnih mašina.
Sarajevski kanton je na prvom mjestu kada je u pitanju broj registrovanih vozila i on iznosi blizu 150.000. Na drugom mjestu je Tuzlanski kanton sa više od 128.000, dok je na trećem mjestu Zeničko-dobojski kanton sa 101.605 vozila. Iza njih se nalaze Hercegovačko-neretvanski, Unsko-sanski, Srednjobosanski, Zapadno-hercegovački, Kanton 10, Posavki i Bosansko-podrinjski kanton.
Ubjedljivo najviše je vozila sa ekološkom normom Euro 3 ili vozila do 2000. godišta. Taj broj iznosi iznad 321.200 vozila. Nakon njih, najviše na bosanskohercegovačkim saobraćajnicama je vozila sa Euro 4 ekološkom normom ili onih do 2005. godišta – skoro 260.000 je takvih motornih vozila. Na trećem mjestu su konvencionalna vozila – do 1991. godišta. Registrovano je njih 184.000.
Sa Euro 5 ekološkom normom ili vozila do 2009. godišta je preko 106.000. Značajan je broj motornih vozila sa Euro 2 normom koja su do 1996. godišta. Trenutno ih je 78.100.
Najmanje je vozila sa Euro 6 i Euro 2 normom. Pa je tako registrovano skoro 38.000 vozila sa Euro 6 standardom ili onih do 2009. godišta. Broj od 30.000 su premašila i ona koja imaju Euro 1 standard ili ona koja su do 1992. godišta.
Poznata je činjenica da vozači u Bosni i Hercegovini preferiraju vozila sa dizelskim gorivom. Takvih motornih vozila je 746.000. Mnogo manje je onih sa benzinskim gorivom – 245.000.
Kada su u pitanju vozila koja ne koriste konvencionalna pogonska goriva, taj broj drastično manji. Tek je 43 registrovana električna vozila, dok je više od 520 vozila sa hibridnim pogonom.
Podsjećamo, proizvođači iz EU prestali su da prave nove automobile sa Euro 3 motorima još 2006, dok su se vozila sa Euro 4 motorima izrađivala do 2010.
“Trgovinske tokove niko ne može da ograničava, ali je Evropska unija poglavljem 27 za pridruženje u članstvo, uz već pomenute principe, posebno istakla jedan – princip ‘zagadjivač plaća'”.

Međutim, kada je riječ o zagađenju vazduha kod nas, Euro 3 i Euro 4 (da i ne govorimo o starijim vozilima) nisu jedini krivci. I noviji polovnjaci, naročito dizelaši, mogu da predstavljaju ozbiljan problem jer se pretpostavlja da određeni broj vozila sa dizel motorima novije generacije ima skinute DPF filtere.
“Problem skidanja DPF filtera nije prisutan samo kod nas već u cijeloj Evropi.
Nema sumnje da je trenutna situacija alarmantna a ako se ubrzo nešto bitno ne promjeni, očekuje nas sumorna budućnost. Ne samo da će sa Zapada stizati sve više polovnjaka kojih oni žele da se riješe, već će ta vozila bez dovoljno razvijene reciklažne mreže, kada završe životni vijek, ostati u Bosni i Hercegovini- najčešće na otpadima ili divljim deponijama.
Proteklih nedelja u medijma se dosta pričalo o problemu zagađenja životne sredine i čini se da se kao društvo polako suočavamo sa realnošću.
Da bi se dobila podrška javnosti, važno je podići svijest građana o ovom problemu. Ponavljamo, svjesni smo da motorna vozila nisu ni približno najveći zagađivači vazduha, ali složićete se da ni 20-ak % nije malo, ako kao polaznu tačku uzmemo procjenu o izvorima zagađenja na globalnom nivou sa početka teksta.
Pod hitno nadležna lica trebaju razmatrati opcije za kupovinu hibridnih i električnih vozila i na koji način je moguće stimulisati građane da se više okrenu ovim vrstama automobila koji su na BiH putevima prava rijetkost.
Mislimo da je trenutno najveći potencijal u podsticanju građana i privrede za kupovinu ekološki prihvatljivih vozila sa električnim pogonom, hibridnim pogonom ili pogonom na plin (TNG) i metan (CNG) u smislu smanjenja akciza, poreskih olakšica na upotrebu, izgradnje većeg broja električnih stanica za punjenje, smanjenje carinskih nameta i sl. Osim toga treba primjeniti sistemske mjere u većim gradovima, ka podsticanju upotrebe javnog prijevoza, vožnje bicikala, ali i mopeda i motocikala manje kubikaže.