Alfa Romeo pod upravom mega koncerna Stellantis dobila je neobičan poklon: 10-godišnji plan finansiranja i obnove svoje tržišne pozicije.
Zabrinutost za Stellantis je besmislena. U svojoj ponudi ima toliko marki automobila da više niko ne zna što se događa. Čemu služe Fiat, Peugeot, Citroen i Opel kada se takmiče na istim tržištima? Zašto Stellantis trebaju četiri premium marke, od kojih tri talijanske? Zašto im trebaju Chrysler i Dodge kad postoje samo po inerciji? Pa, ne znam. Ali znam da neko u upravi ima slabosti prema Alfi Romeo, jer umjesto da otpiše ovu marku, odlučio joj je dati 10 godina da razvije profitabilnost pod upravom šefa Jean-Philippea Imparata.
U svom današnjem obliku, ova legendarna talijanska marka pogodna je za zaborav. Prodaju se samo dva modela: staračka limuzina koja više nije previše zanimljiva i ostarjeli, umjereno atraktivni SUV.
Tokom godina su večinski dioničari Stellantisa – Marchionne, Manley i drugi – tvrdili da je Alfa Romeo marka velike vrijednosti i da je neće prodati, iako su kupci stajali u redovima. A ova ogromna vrijednost znači da trenutno praktički ima samo dva modela u ponudi. Nema ništa električno, nema crossovera ili SUV-a u nekoliko veličina. Alfa Romeo je mrtva krava. A sada neko želi udarati mrtvu kravu da oživi. Kako?
Naravno, modernošću i elektrifikacijom
Komunikacija s kupcima je loša. Postoji neusklađenost između percepcije marke, ponude modela i očekivanja kupaca tj. kupci očekuju da im Alfa Romeo ponudi nešto zanimljivo, ali se već duže vrijeme ništa ne dešava. Jako sam znatiželjan kakav je plan, pogotovo jer sam već vidio deset planova za Alfu Romeo. Kako biste mogli zaraditi na tim planovima, gdje je gotov proizvod u salonima. Za sada nisu u mogućnosti u proizvodnju uvesti ni SUV Tonale, koji je manji od Stelvija.
Problem je u tome što Tonale ne bi mogao ništa riješiti
Tonale je trebao biti u ponudi već 3-4 godine, a ne planirati ga, ako bude “nafake” 2022. Prekasno je ispuniti asortiman nečim što konkurencija nudi godinama. Možda bi to bio spas ako bi se Tonale natjecao sa modelima poput Mercedes GLC Coupe, BMW X4, Audi A3 Sportback – to bi mu možda uspjelo, jer Alfa Romeo ima sportsku tradiciju … . Ali sportski automobil znači i veću emisiju CO2, što si Stellantis radije ne bi dopustio. Dakle, u osnovi bi to trebao biti plug-in hibrid i električna verzija.
Ali to je još uvijek premalo
Čak i ako ponuda uključuje Tonale priključni hibrid i električara i Tonale “coupe” priključni hibrid i električno vozilo, to još uvijek nije dovoljno. Koliko je modela Mercedesa, BMW-a i Audija? Zajedno, vjerojatno 120. Čak i ako je Alpha imala četiri, to nije ništa. Ono što je potrebno je crossover B-segmenta, nasljednik Jeepa Renegade. To je apsolutni minimum. I neki zdravi automobil, ali to nikako ne možete učiniti, jer bi “kanibalizirao” Maserati MC20. Na američkom tržištu Alfa laže i cvili, prodajući oko 18.000 primjeraka godišnje.
Prisustvo Alfa Romeo na kineskom tržištu je toliko “veliko” da službena statistika čak i ne uzima u obzir prodaju ove marke. Evropsko tržište nema potencijala ako se u potpunosti ne elektrifikujete.
Konkurencija je odavno pobjegla i poklopila najvažnija tržišta. Pojela je ono što je Alfi ispalo iz šaka. Stellantis može finansirati ovaj brend radi emocija jednog od šefova sljedećih 10 godina jer je to ono šta on voli. To je njegov novac i može ga spaliti i u kaminu ako hoće, ali po mom ličnom mišljenju je nemoguće vratiti Alfinu moć, slavu i profitabilnost. Nema novca na svijetu koji to može učiniti.
Radi ovih činjenica ovaj plan gledam s malo podozrenja i radujem se jedinom pravom Stellantisovom putu, a to je izrada pet od četrnaest marki: Jeep, RAM, Peugeot, Citroen i Fiat
DS, Lancia, Alfa Romeo, Chrysler, Dodge i Maserati mogu polako početi sa pakovanjem kofera zbog nadolazećeg jednosmjernog putovanja.
